Jedan čovjek, AI i dva mjeseca rada
Kako sam uz diktiranje, ChatGPT i Codex počeo raditi kao da imam mali tim oko sebe.
Ovo je prvi tekst u serijalu o praktičnom korištenju AI-a. Nije manifest ni prodajna stranica, nego osobni zapis o tome kako se promijenio moj svakodnevni ritam rada.
Postoji trenutak kada nova tehnologija prestane biti zanimljivost i postane dio svakodnevnog rada.
Meni se to s AI-em dogodilo tek nedavno.
ChatGPT koristim od početka, pa mogu reći da mi je već dulje vrijeme koristan alat. Ali ono što se dogodilo zadnja dva mjeseca nije samo to da je postao dio stvarnog radnog procesa, jer sam ga, na kraju krajeva, koristio i prije. Dogodilo se nešto jače: produktivnost je odjednom eksplodirala.
Prvih mjeseci i godina koristio sam ga za pisanje ispravki, prevođenje, sažimanje i provjeru razmišljanja, i sve je to bilo korisno, ali još uvijek nije mijenjalo način na koji stvarno radim. Osjetio sam pomake u produktivnosti, naravno: brže bih napisao mail, brže bih provjerio kako popraviti neki problem na stranici, brže bih došao do prve verzije nečega. U tom smislu produktivnost se povećala, možda za 20, 30 ili 40 posto, ali to je i dalje bilo inkrementalno poboljšanje postojećeg načina rada.
U manje od dva mjeseca počeo sam ga koristiti drukčije: aktivno, svakodnevno i operativno, ne kao tražilicu, ne kao igračku i ne kao zamjenu za vlastito razmišljanje, nego kao produžetak vlastitog rada. Kada sam mu počeo diktirati umjesto tipkati, i kada sam ga počeo slobodnije koristiti za stvari za koje sam ranije pretpostavljao da ih možda i ne može napraviti, promjene u produktivnosti počele su se mjeriti u redovima veličine, a ne samo u malim poboljšanjima.
To je razlika između toga da nosiš vreću cementa na leđima sto kilometara i toga da tu istu vreću, zajedno s još tisuću takvih vreća, ukrcaš u kamion i pošalješ na odredište za nekoliko sati. U oba slučaja nešto se prenosi s jednog mjesta na drugo, ali to više nije ista kategorija rada.
Koristim ga za pisanje, uređivanje, dizajn, programiranje, istraživanje, strukturiranje, čitanje nacrta, izradu web stranica i pripremu materijala za objavu. Ono što me najviše iznenadilo nije samo količina napravljenog posla, nego osjećaj da su se granice između ideje i izvedbe odjednom pomaknule puno bliže jedna drugoj.
U tom kratkom razdoblju dovršio sam knjigu Bitcoin kao novac, koja je godinama postojala u bilješkama, nacrtima i idejama. Podigao sam i uredio više web stranica, među njima bitcoin-savjetovanje.com, dvadesetjedan.com i btcpavao.com. Napravio sam vizuale, vodiče, stranice, tehničke strukture, automatizacije i sustave za koje bi prije trebalo uključiti cijeli niz ljudi: urednika, dizajnera, developera, copywritera, istraživača i voditelja projekta.
Nisam sve to napravio zato što sam odjednom postao programer, dizajner ili izdavački stručnjak.
Nisam.
Ja sam generalist. Znam ponešto o poduzetništvu, pisanju, Bitcoinu, webu, marketingu i proizvodima, ali nisam usko specijaliziran programer ni profesionalni dizajner. Upravo zato mi je ovo iskustvo bilo toliko snažno: AI mi nije samo pomogao napraviti ono što već znam raditi, nego mi je pomogao prijeći granice između područja u kojima sam prije morao stati i tražiti tuđu izvedbu.
Od tipkanja prema diktiranju
Jedna od najvećih promjena nije bila u samom AI-u, nego u načinu na koji mu dajem ulaz.
Prije sam pisao. Sada sve više diktiram.
Koristim alat za transkripciju koji mi omogućuje da govor pretvorim u tekst gotovo odmah. To znači da ideju ne moram prvo prevesti u tipkanje, pa tek onda s njom nešto raditi, nego mogu hodati, voziti se, sjediti na kavi, uzeti mobitel i govoriti dok je misao još živa.
Velik dio novog rada nastao je upravo tako.
Šetnja od sat vremena više nije samo šetnja. Ona može postati nacrt poglavlja, ideja za članak, uputa za izmjenu web stranice ili razrada poslovnog procesa. Kada se vratim, ne vraćam se samo s mislima u glavi, nego s tekstom koji mogu dati ChatGPT-u da ga strukturira, očisti, propita i pretvori u nešto upotrebljivo.
Ovaj tekst nastaje iz takvog procesa.
Ideja mi je pala na pamet dok sam hodao. Izdiktirao sam je, a sirovi diktat zatim je postao materijal za uređivanje, razmišljanje i objavu. To mijenja odnos prema pisanju, jer pisanje više nije samo sjedenje pred praznim ekranom, nego može početi kao hodanje, razmišljanje naglas i hvatanje vlastitih misli prije nego što se ohlade.
Knjiga koja je godinama čekala red
Najveći konkretan primjer je knjiga Bitcoin kao novac.
Ideje za tu knjigu nosio sam godinama. Imao sam bilješke, nacrte, stare verzije, GitBook, tekstove na engleskom i razne fragmente. Dio je bio napisan, dio je bio u glavi, a dio je bio razbacan kroz razgovore i dokumente.
Prije AI-a, završiti takav projekt značilo bi ogroman ručni napor. Trebao bih dugo pisati, sam uređivati, tražiti strukturu, prepravljati, slati ljudima na čitanje, čekati povratne informacije i ponovno pisati, a nakon toga bi tek došli dizajn, prijelom, vizuali, naslovnica, priprema za tisak i svi tehnički formati.
Sada je proces izgledao drugačije.
Ja sam davao smjer, sadržaj, koncepte, kriterije i odluke. AI je pomagao strukturirati, proširivati, uređivati, preoblikovati i pripremati tekst. Codex je pomagao s implementacijom i tehničkom stranom. ChatGPT je pomagao s dizajnom, vizualima, naslovnicom, pripremom PDF-a i razumijevanjem izdavačkog procesa.
Važno mi je jasno reći: AI nije napisao knjigu umjesto mene iz ničega.
To ne bi imalo vrijednost.
Vrijednost je bila u tome što je omogućio da ono što sam već godinama skupljao, mislio i objašnjavao konačno dobije oblik koji drugi ljudi mogu čitati. AI nije zamijenio iskustvo, nego mi je dao način da to iskustvo brže, jasnije i urednije pretvorim u knjigu.
Agenti kao probni čitatelji
Jedan od najzanimljivijih dijelova procesa bilo je korištenje različitih AI čitatelja.
Pitao sam ChatGPT kako bih mogao simulirati različite profile čitatelja iz Hrvatske koji bi mogli uzeti knjigu u ruke. Iz toga su nastali profili ljudi različitih prihoda, životnih situacija, razina razumijevanja Bitcoina i odnosa prema novcu.
Nakon toga sam te profile koristio kao trajne čitateljske perspektive.
Kada bih napisao dio teksta, mogao sam ga dati tim čitateljima da ga pročitaju i komentiraju iz svoje pozicije. Jedan bi primijetio da je nešto preteško. Drugi bi pitao kako to vrijedi za obitelj. Treći bi reagirao iz perspektive poduzetnika. Četvrti bi bio skeptičan prema Bitcoinu. Peti bi pitao što učiniti ako osoba ima dug.
Naravno, to nije isto kao stvarni ljudi, niti sam to doživljavao kao zamjenu za stvarne čitatelje. Ali je iznimno korisno kao prva, brza iteracija prije nego što tekst dođe do ljudi, jer odmah pokaže gdje je nešto nejasno, gdje rečenica preskače korak i gdje autor pretpostavlja da čitatelj zna više nego što stvarno zna.
U starom procesu za takvo nešto trebalo bi organizirati istraživanje, pronaći ljude, čekati odgovore, obrađivati komentare i ponovno prolaziti kroz tekst. Sada se prva razina povratne informacije može dobiti odmah, više puta i u različitim fazama pisanja.
To ne uklanja potrebu za stvarnim čitateljima, ali čini tekst zrelijim prije nego što dođe do njih.
Primjer iz stvarnog procesa
Mali urednički tim za knjigu Bitcoin kao novac
Ovo nisu bili likovi za zabavu, nego radne perspektive kroz koje sam testirao tekst prije stvarnih čitatelja: tko se gubi, tko osjeća pritisak, tko vidi rizik i gdje knjiga preskače korak.
Čitateljski agenti
Profili koji čitaju knjigu iz različitih hrvatskih životnih situacija.
bkn_reader_mislav
Mislav
Uvjereni Bitcoiner koji već kuži priču, ali još nema sređen životni i financijski sustav.
bkn_reader_zoran
Zoran
Čitatelj betona: kuća, stan, zemlja, apartman, nasljedstvo i opipljiva sigurnost.
bkn_reader_ivana
Ivana
Obiteljska čitateljica koja pazi na budžet, strah supružnika, pritisak i razumljivost za normalnu obitelj.
bkn_reader_tomo
Tomo
Mali hrvatski poduzetnik koji razmišlja kroz novčani tok, PDV, doprinose, leasing, sezonu i klijente koji kasne.
bkn_reader_lea
Lea
Mlađa digitalna čitateljica bez kuće, djece, stabilne plaće i velikog kapitala, s niskom tolerancijom na hype.
bkn_reader_nada
Nada
Predmirovinska ili umirovljenička perspektiva kojoj su važni sigurnost, lozinke, prijevare i nasljeđivanje.
bkn_reader_marko
Marko
Čitatelj iz dijaspore ili povratnik koji provjerava pretpostavlja li tekst da svi žive, rade i troše u jednoj državi.
bkn_reader_matej
Matej
Mladi zaposleni čitatelj koji još živi s roditeljima i treba prijeći iz hypea u proračun, strpljenje i financijsko odrastanje.
bkn_reader_davor
Davor
Skeptični mainstream financijaš koji testira zvuči li tekst kao dokaz ili uvjerenje i treba li dodati ogradu ili provjeru.
bkn_reader_josip
Josip
Čita kroz davanje, vjeru, zajednicu i otvorenu šaku, te pazi da velikodušnost ne postane financijski nered.
bkn_reader_jakov
Jakov
Gleda novac kroz dostojanstvo poslovanja, pošteno zarađivanje, služenje kupcu, profit i odgovorno davanje.
bkn_reader_leon_powerlaw
Leon
Specijalizirani modelarski čitatelj za Bitcoin power law, halving clock, block height, volatilnost i rizik lažne preciznosti.
Didaktički agent
Most između složenih pojmova i običnog hrvatskog jezika.
bkn_reader_maja_didaktika
Maja
Prevodi matematiku, financije i tehničke pojmove u jednostavno objašnjenje, mali primjer ili okvir koji čitatelju pomaže nastaviti čitati.
Vizualni agenti
Agentni par koji pronalazi gdje vizual stvarno pomaže i zatim ga pretvara u konkretan materijal.
bkn_visual_mapper
Mapper
Vizualni urednik koji traži tokove, mape, vage, vremenske crte, sheme skrbništva i druge mentalne modele koji nisu dekoracija.
bkn_visual_builder
Builder
Produkcijski agent koji iz placeholdera izrađuje originalne SVG vizuale, alt tekst, captione i oznake za provjeru.
Urednički agent
Završni prolaz koji čuva autorski glas i uklanja AI dojam.
bkn_editor_glas
Glas
Glavni urednik autorskog glasa koji popravlja hrvatski, ritam, gramatiku, zareze, anglizme i generičke fraze bez pretvaranja knjige u neutralni investicijski vodič.
Web stranice kroz razgovor
Paralelno s knjigom radio sam i web stranice.
Tu mi je promjena možda bila još očitija, jer nisam morao sjesti i ručno naučiti sve što stoji iza moderne web stranice da bih nešto objavio. Nisam morao sam pisati svaku komponentu, podešavati svaki korak izgradnje stranice ili ručno spajati svaki tehnički detalj.
Mogao sam razgovarati s Codexom.
Objasnio bih što želim: kakvu stranicu, kakvu strukturu, kakav ton, koje sekcije, koji poziv na akciju, kakav vizualni dojam, kakve vodiče, kakav sadržaj. Codex bi zatim čitao postojeći kod, predlagao promjene i implementirao ih.
Tako su nastajale stranice, vodiči, strukture, vizuali i tehničke izmjene.
Ja nisam prestao odlučivati. Upravo suprotno, morao sam jasnije odlučivati, jer AI dobro radi kada mu čovjek zna dati smjer. Ako ne znaš što želiš, AI će proizvoditi mnogo teksta i koda, ali ne nužno i dobar proizvod. Ako znaš što pokušavaš napraviti, AI postaje suradnik koji može preuzeti velik dio izvedbe, ali ne može preuzeti tvoj kriterij.
Rad koji se preselio u kretanje
Još jedna stvar me iznenadila: promijenio se fizički oblik rada.
Nekad sam većinu digitalnog rada zamišljao kao sjedenje za računalom. Laptop, stol, ekran, tipkovnica, sati koncentracije.
Sada dio rada izgleda drugačije.
Ponesem laptop i mobitel. Odem u šetnju. Odem se voziti motorom. Stanem na kavu. Izdiktiram ideju. Dam agentu zadatak. Zatvorim laptop. Nastavim dalje. Na sljedećoj pauzi pregledam što je napravljeno, donesem odluku i pošaljem sljedeću uputu.
To ne znači da nema rada, nego da se dio rada premjestio iz jednog ukočenog oblika u ritam koji mi je prirodniji. I dalje treba razmišljati, pregledavati, donositi odluke, odbacivati loše prijedloge i imati ukus, kriterij i odgovornost. Ali po prvi put imam osjećaj da se ozbiljan stvaralački rad može bolje uklopiti u kretanje, govor, vožnju, šetnju i život, umjesto da baš sve mora početi i završiti u jednoj stolici.
Koliko bi to koštalo prije?
Teško je precizno izračunati koliko bi sve ovo koštalo bez AI-a.
Ali možemo barem okvirno vidjeti što bi bilo potrebno.
Za knjigu bi trebalo uključiti urednika, lektora, korektora, dizajnera naslovnice, grafičkog dizajnera za unutarnje vizuale, osobu za prijelom i pripremu za tisak, a vjerojatno i ljude za probno čitanje i istraživanje publike. Za web stranice bi trebalo uključiti developera, dizajnera, copywritera, osobu za SEO, možda voditelja projekta i nekoga tko razumije objavu stranice, domene, hosting i tehničke provjere. Za automatizacije bi opet trebalo uključiti nekoga tko razumije API-je, rasporede, skripte, GitHub radne tokove i održavanje.
Da sam sve to radio klasičnim putem, vjerojatno bi se radilo o mjesecima posla i desecima tisuća eura ozbiljnog profesionalnog rada. Možda i više, ovisno o razini izvedbe, broju iteracija i kvaliteti ljudi.
S AI-em trošak nije u potpunosti nestao, ali je postao minimalan dio onoga što bih platio da sam angažirao agencije ili pojedinačne stručnjake. U mom slučaju govorimo o oko 200 eura za dva mjeseca AI alata, plus oko 40 eura za Soniox, nasuprot desecima tisuća eura koliko bi vjerojatno stajao klasični put.
Umjesto da kupujem izvedbu svakog pojedinog specijalista, kupujem pristup alatima i ulažem vlastito vrijeme u usmjeravanje, kontekst, odluke, pregledavanje i iteraciju.
Drugim riječima, AI ne uklanja odgovornost.
On povećava polugu.
AI kao poluga za generaliste
Ovo mi se čini posebno važno za ljude koji nisu programeri.
Mnogi ljudi misle da je AI prvenstveno za tehničke osobe: programere, podatkovne stručnjake, inženjere, velike tvrtke i ljude koji već znaju raditi s kompleksnim sustavima.
Moje iskustvo ide u drugom smjeru.
AI je možda najzanimljiviji upravo za generaliste, za ljude koji razumiju problem, ali dosad nisu mogli sami izvesti sve dijelove rješenja. Za poduzetnike koji znaju što žele izgraditi, ali nemaju tim. Za autore koji imaju ideje, ali zapnu u strukturi. Za konzultante koji žele pretvoriti znanje u materijale. Za male tvrtke koje nemaju resurse za veliki interni odjel.
Ako znaš razmišljati, postavljati pitanja, davati kontekst i donositi odluke, AI ne povećava vrijednost tvog vremena samo malo. Otvara prostor za poslove koje prije možda ne bi ni stavio na popis, jer su izgledali preveliko za jednog čovjeka.
To ne znači da će svi rezultati biti dobri.
Neće.
AI zna griješiti. Zna zvučati uvjerljivo i kada nije u pravu. Zna proizvesti prosječan tekst. Zna pretjerati. Zna krivo razumjeti. Zna ponuditi rješenje koje tehnički radi, ali nije dobro za stvarni proizvod.
Zato čovjek mora ostati urednik, vlasnik i sudac.
Ali kada se to prihvati, alat postaje stvarno snažan.
Ovo je početak serijala
Ovaj tekst pišem kao prvi zapis, ne kao zaključak.
I dalje učim gdje AI najviše pomaže, gdje ga treba držati pod kontrolom i kako agente, automatizacije, pisanje, kod i dizajn povezati u stvaran rad.
Ali jedna stvar mi je već sada jasna.
Ovo nije prolazna promjena u alatu koji koristim, nego promjena u odnosu između ideje i izvedbe, ona vrsta promjene nakon koje se povratak na staro više ne čini razumnim.
Kada jedan čovjek može diktirati ideju u šetnji, pretvoriti je u strukturirani tekst, iz njega dobiti prompt, dati ga agentu, implementirati stranicu, pripremiti vizuale, objaviti sadržaj i zatim nastaviti iterirati, tada se smanjuje udaljenost između onoga što zamisliš i onoga što stvarno možeš napraviti.
U starom svijetu mnoge ideje nikada nisu došle do izvedbe jer je put bio preskup, prespor ili prekompliciran. U novom svijetu veći problem postaje drugi: imati dovoljno jasne ideje, dobar kriterij i disciplinu da se ne raspršimo.
Sam alat neće dati smisao poslu.
Ali čovjeku koji ima smjer može dati ogromnu polugu.
Zato mi se povratak na rad bez AI-a više ne čini kao realna opcija, slično kao što mi se ne čini realno zamišljati ozbiljan rad bez struje, automobila, kamiona ili aviona. Možeš znati kako se radilo prije, ali ne možeš se praviti da tehnologija nije promijenila samu veličinu mogućeg.
Zato ću ovdje povremeno pisati o tome kako ga koristim u praksi: za pisanje, web, knjige, poslovne procese, agente, automatizacije i svakodnevni rad.
Ne kao stručnjak koji tvrdi da ima završene odgovore.
Nego kao čovjek koji je u zadnja dva mjeseca iz prve ruke vidio da se način rada upravo promijenio.
I da bi bilo šteta praviti se da nije.